Smrtova djeca

Amila Kahrovic-Posavljak piše bez milosti. Moglo bi se reci da nas njezin uznemirujuci romaneskni prvijenac vodi na putovanje u srce traume, kroz brutalnu stranu djetinjstva, kroz pakao odrastanja, prostor ispunjen okrutnošcu i beznadem, unutar kojega skupina tinejdžera traga za smislom i prepušta se samodestruktivnom buntovništvu. Usko fokusirana perspektiva istovremeno omogucuje panoramski široku sliku, jer ne radi se tek o gradskome kvartu s njegovim prljavosivim i grafitima išaranim inventarom, vec o ruševinama društva i ruševinama svih vrijednosti - ukljucujuci one što su nekoc služile kao forma-tivni orijentiri - nakon povlacenja ratne stihije. Rat se u ovome romanu izravno ne spominje, ali sve vrijeme pulsira svojim kobnim posljedicama. Iznimno sugestivnom naracijom, od koje ce nježnije duše vjerojatno zaboljeti stomak, Amila Kahrovic-Posavljak približava nam hiperrealizam tranzicijske distopije, ambijent kao stvoren za drobljenje nade, pa ce i fraza o onima što 'tek zakoracuju u život' voditi u kolektivno gubljenje tla pod nogama. Ako tu ima mjesta za buducnost, ona je takva da se do nje dopire kroz ušicu igle.

Viktor Ivancic