Dragi ?itao?e, najavljujem debitantsku zbirku pjesama 'UTISAK' autorice Aj?e ?i?ija. Njena poezija, nesumnjivo je, odi?e autenti?no??u: svaka pjesma je krik smisla u kojem drhti ljubav prema ?ovjeku sa svim njegovim vrlinama i manama, krik stremljenja, hodanja, padanja, ustajanja. Krik nadanja, razo?arenja, kajanja, pa... opet nadanja... zov koji je neumoran i u ?istoti glasa, i u misiji ljudskosti, i u empatiji za srodnog, sli?nog i druga?ijeg. Jednostavno, to je zov bezmjerne ljubavi koja ljude cvije?em, pticama, nebom, travom... mami u zagrljaj topline i kompaktne cjeline. Pjesnikinja nas poziva da, ma u kom stanju mi bili: radosni, tu?ni, ranjeni, sa zalije?enim ranama, ili nedodirnuti bolom, poziva nas da uspostavimo balans izme?u duha i materije. Priziva spas na nas nude?i miris svoje du?e i udi?u?i miris du?e ?itaoca. U potrazi za intenzivnijim mirisom du?e drugog, svojim stihovima signalizira neumornost i tijela i duha. Pjesme su, jednostavno re?eno, neponovljive u posebnosti svoje pregala?ke mo?i i di?u ljepotom nekog novog pjesni?kog stila, nekog utapanja starog u novo vrijeme. Sukcesivnost. Njena poezija je u vremenu - savremena. Sama ima obi?aj re?i: 'Ho?u da moja slova u pjesmi vibriraju trenutak pro?ivljavanja i promi?u bitisanje kao sinonim pokreta na putu prolaznosti svega, pa i neda?a'. Aida ?i?ija

Aj?a ?i?ija, iako novo ime u pesni?kom svetu, oduvek je bila pesnik. Ona pi?e i prozu pa se mo?e u?ivati i u pripovetkama, kratkim pri?ama, romanu koji je isto tako u pripremi. ?ivi i radi u ?vedskoj, majka je i baka ( nana).